Početkom maja, kralj Filip Belgije posjetio je rub pustinje Namib kako bi inaugurirao projekt koji ima za cilj pomoći dekarbonizaciji evropske industrije i omogućiti jednoj od najmanjih afričkih ekonomija da postane značajan igrač u oblasti čiste energije.
Na skromnoj ceremoniji, namibijski predsjednik Nangolo Mbumba ugostio je kralja na nedovršenom gradilištu blizu luke Walvis Bay na južnom Atlantskom okeanu. Tišina pješčanog pejzaža bila je prekinuta samo povremenim prolaskom kamiona.
Filip je samo jedan od niza evropskih dostojanstvenika koji su podržali grandiozne planove Namibije da postane centar za proizvodnju zelenog vodika. Kritičari ove tehnologije tvrde da je komercijalna iluzija, ali politički i korporativni podržavaoci vjeruju da može biti rješenje za čišći transport i tešku industriju.
Početak zelene energije u Namibiji
“Vrlo smo posvećeni ovom putovanju prema vodiku i zelenom vodiku,” rekla je belgijska ministrica energije Tinne Van der Straeten tokom intervjua na lokaciji projekta Cleanergy Solutions.
Namibija se nada da će iz skromnih početaka izgraditi cijeli novi lanac snabdijevanja – od proizvodnje vodika koji se pretvara u amonijak za transport, do povezanih “zelenih” proizvoda – čime bi se pozicionirala na čelu razvoja čiste tehnologije i konačno postala prepoznatljiva na globalnoj mapi.
Evropa vidi priliku da ubrza svoju zelenu tranziciju i ojača energetsku sigurnost nakon što je izgubila prirodni gas iz Rusije. Evropska investiciona banka je obećala kredit od 500 miliona eura za razvoj zelenog vodika u Namibiji, dok holandski Invest International doprinosi sa planiranim fondom od milijardu dolara za vodik u Namibiji.
Komercijalni projekti i investicije
Cleanergy, zajedničko ulaganje belgijske kompanije Compagnie Maritime Belge SA (CMB) i lokalne firme Ohlthaver & List Group, bit će prva komercijalna fabrika za zeleni vodik u Namibiji. Izgrađena uz trošak od 30 miliona dolara, djelimično finansirana pozajmicom od 10 miliona dolara od njemačke vlade, ovo je tek početak. CMB planira prikupiti 3,5 milijardi dolara za izgradnju postrojenja za proizvodnju amonijaka koje bi se povezalo s novim skladištem i izvoznim objektom u luci Antwerp-Bruges.
“Naši kupci traže od nas da osiguramo da više ne emitujemo CO2, pa moramo pronaći alternativu za dizel,” rekao je Alexander Saverys, izvršni direktor CMB-a, objašnjavajući odluku skoro 130 godina stare kompanije da se uključi u zeleni vodik.
Prije pet godina, CMB je kontaktirao proizvođače u vezi s zelenim vodikom i amonijakom. “Svi su se smijali i rekli ‘ne, to ne postoji’,” prisjetio se Saverys. Tako je CMB razvijao vlastitu proizvodnju i sada je povećava: CMB, koji upravlja sa 200 brodova širom svijeta, naručio je 45 brodova na amonijak iz Kine. To zahtijeva ulaganje “u zemlju gdje postoji obilje jeftine obnovljive energije, a Namibija je ta zemlja,” rekao je.
Potencijal za transformaciju
Ovaj poduhvat bi mogao transformisati naciju od 2,8 miliona ljudi s bruto domaćim proizvodom od oko 13 milijardi dolara, što je otprilike jedna trećina ekonomije Vermonta, najmanje ekonomije u bilo kojoj američkoj državi.
Namibija je poznata po svojoj pustoši – dom jedne od najsušijih pustinja na svijetu, Namib je među najmanje naseljenim zemljama na Zemlji. Ta dostupnost zemljišta, uz obilje sunca i vjetra, nudi ogromne mogućnosti, čak i u konkurenciji sa zemljama kao što su Čile, Saudijska Arabija i susjedna Južnoafrička Republika.
Prema studiji Svjetske banke, jugozapadna afrička država ima najveći solarni potencijal na svijetu, a njeno prostrano zemljište uglavnom je u vlasništvu vlade koja podržava razvoj industrije. Organizacija SWAPO vlada zemljom od kada je stekla nezavisnost od Južne Afrike 1990. godine, pružajući investitorima uvjerenje u političku stabilnost.
Plan je da se iskoristi solarna energija iz Namiba postavljanjem ogromnih nizova panela koji će energiju usmjeravati ka elektrolizerima koji razdvajaju vodu na njene konstituentne molekule, vodik i kisik, bez emisija koje doprinose klimatskim promjenama. Dobijeni proizvod će se zatim pretvoriti u zeleni amonijak, ukrcavati na tankere u novim lukama koje planiraju izgraditi kompanije koje upravljaju lukama Rotterdam i Antwerp, i transportovati ka Evropi.
Izazovi i prilike
Dok rijetki pejzaž predstavlja prednost za proizvodnju čiste energije, istorijski je bio izazov pretvoriti profit iz pustoši Namibije, nacije koja se uglavnom oslanja na metale, dijamante, turizam i ribarstvo. Vlada se kocka da će troškovi proizvodnje vodika opasti istovremeno dok Evropska unija nameće strožija pravila o korištenju fosilnih goriva koja pokreću industrije poput hemijskog klastera oko Antverpena i Ruhr oblasti u Njemačkoj.
Vlada u Windhoeku ima i druge prilike, posebno nekoliko otkrića nafte na moru koje bi mogle razviti kompanije TotalEnergies SE i Shell Plc, zajedno s drugim naftnim gigantima koji žele učestvovati u procjeni nalazišta. Rane procjene govore o milijardama barela, a svaki projekat će se utrkivati da pretekne opadajuću potražnju za fosilnim gorivima. Ipak, Namibija mora pronaći novi podsticaj za rast suočena s ograničenom bazom vještina i zabrinjavajućom ranjivošću na klimatske promjene.
“Možemo sjediti i pustiti druge da pokušaju dekarbonizovati svoje fabrike, ili možemo koristiti prirodne resurse koji su nam na raspolaganju, naš veliki vjetar, sunce i minerale, da proaktivno doprinesemo smanjenju ove egzistencijalne prijetnje našim ljudima,” rekao je James Mnyupe, namibijski komesar za zeleni vodik, koji je na ličnom imenu s ministrima energetike EU zahvaljujući brojnim posjetama radi prikupljanja sredstava.
Ekonomski i politički kontekst
Vlada procjenjuje da bi veličina ekonomije mogla biti udvostručena kao rezultat ovog poduhvata. Štaviše, “višak elektrona” može biti izvožen, čime bi se ublažila regionalna energetska nesigurnost, rekao je ministar energetike Tom Alweendo na Svjetskom samitu o vodika u Rotterdamu.
Planirana lokacija glavnog objekta CMB-a, oko 80 kilometara sjeveroistočno od Walvis Baya, govori o utrci za afričke resurse od strane svjetskih ekonomskih sila. Smještena na pustinjskim ravnicama koje čine veći dio centralnog Namiba, lokacija je blizu Arandisa, gotovo napuštenog naselja čije ime na starom jeziku Khoekhoe znači “mjesto gdje ljudi plaču”. Arandis se nalazi između Husab i Rossing rudnika urana, drugog i šestog po veličini u svijetu, oba u vlasništvu kineskih kompanija. Kineski investitori su takođe kupili namibijske zlatne resurse.
Osjetljivost na kolonijalnu prošlost
Evropski pokušaj da iskoristi resurse Namibije nije bez osjetljivosti s obzirom na kolonijalnu prošlost. Bivši kolonizator Njemačka priznao je da je izvršio genocid nad narodima Herero i Nama početkom 20. vijeka, a pitanja odštete su i dalje predmet rasprave.
To ipak ne sprječava razvoj koji bi mogao radikalno promijeniti perspektivu Namibije – 10 milijardi dolara vrijedan projekt Hyphen u kojem je njemačka kompanija Enertrag SE investirana. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock pohvalila je ovaj projekt kao davanje “daljeg podsticaja našoj saradnji na vodiku, gorivu budućnosti.” U martu, vlada je izjavila da planira dodijeliti Hyphenu status strateški značajnog projekta, otvarajući put za veću državnu podršku.
U svojoj prvoj fazi, postrojenje Hyphen će biti pokretano projektima vjetra i sunca od 3,5 gigavata – što je više od polovine kapaciteta velikih obnovljivih postrojenja izgrađenih širom Južne Afrike, najindustrijalizovanije zemlje na kontinentu.
Industrijski rast i razvoj
Čitava vertikalno integrisana industrija planira se podići u Lüderitzu, udaljenom obalnom naselju južno od Walvis Baya na kraju demontirane željezničke pruge, gdje su se do nedavno poslovne aktivnosti uključivale preradu tuljanove kože, dok obližnji grad duhova svjedoči o usponu i padu trgovine dijamantima.
Ovdje Hyphen planira zaposliti 15.000 radnika na najmanje četiri godine kako bi izgradili postrojenje koje će proizvoditi dovoljno vodika za stvaranje milion tona amonijaka godišnje – a zatim to udvostručiti u drugoj fazi. To bi predstavljalo značajan dio od 15 miliona tona “zelenog amonijaka” koje Međunarodna energetska agencija predviđa da će se proizvoditi globalno do 2030. godine.
Luka Rotterdam pruža podršku Hyphenu i državnoj kompaniji Namport u određivanju potrebne infrastrukture u Lüderitzu koja će omogućiti uvoz masivnih vjetroturbinskih lopatica i druge opreme. Takođe su se obavezali pomoći u pronalaženju potrebnih sredstava.
Strategija za budućnost
To ne sprečava razvoj koji bi mogao radikalno promeniti perspektivu Namibije – projekat Hyphen vredan 10 milijardi dolara u koji je uključena njemačka kompanija Enertrag SE. Njemačka ministarka spoljnih poslova Annalena Baerbock pozdravila je ovaj projekat kao dodatni podsticaj za saradnju na vodiku, “gorivu budućnosti.” U martu, vlada je najavila planove da Hyphenu dodeli status strateške važnosti, otvarajući put za veću podršku države.
U prvoj fazi, postrojenje Hyphena će se napajati sa 3,5 gigavata vetro i solarnih projekata – što je više od polovine kapaciteta velikih obnovljivih postrojenja izgrađenih širom Južne Afrike, najindustrijalizovanije nacije na kontinentu.
Cijela vertikalno integrisana industrija trebala bi se razviti u Lüderitzu, udaljenoj obalnoj ispostavi južno od Valvis Baya na kraju deaktivirane željezničke pruge, gde su do nedavno poslovale kompanije koje su se bavile obradom tuljanovih koža, dok obližnji grad duhova svjedoči o usponu i padu trgovine dijamantima.
Zaključak
Međutim, nijedan od ovih planova neće se ostvariti bez sigurnog finansiranja, što znači obezbeđivanje kupaca koji će potpisati obavezujuće ugovore za kupovinu proizvedenog zelenog vodika. Visok nivo koncesionog finansiranja mogao bi igrati ulogu, prema Raffinettiju, koji je rekao da su Belgijanci, Holanđani, Japanci i Južnokorejci pokazali interesovanje.
“To nije potpuna fantazija, ima neke meritornosti u onome što Namibija radi,” rekao je Martin Tengler, analitičar BloombergNEF. “Ono što će im najviše značiti je pronaći kupca za vodik koji će proizvoditi.”
Njemačka snažno gura na stvaranje tržišta za vodik u svijetu, plaćajući 3 milijarde eura direktnih subvencija kako bi pomogla zelenoj tranziciji svojih čeličana i pokrenula masivan program finansiranja kako bi podstakla potražnju u najvećoj evropskoj ekonomiji. Dana 29. maja, kabinet je usvojio nacrt zakona pod pokroviteljstvom ministra ekonomije Roberta Habecka – još jednog posetioca Namibije – kako bi ubrzao projekte vodonika, uključujući olakšavanje postavljanja infrastrukture za uvoz i skladištenje.
Iako se tehnologija još uvek razvija, možda neće biti puno drugih opcija za evropsku industriju koja se suočava sa strogim klimatskim propisima.
“Ne možete elektrificirati te industrije,” rekao je izvršni direktor Luke Antwerp-Bruges Jacques Vandermeiren. “Moraćete dovesti zelene molekule.”
Ako Namibijin poduhvat zelenog vodika uspije, mogao bi podstaknuti decenije razvoja. A Namibija treba razvoj gdje god ga može dobiti, prema Trevinu Forbesu, gradonačelniku Valvis Baya. Cilj mora biti “da iskoristimo ovaj naš resurs,” rekao je.