Kako otvoreni kod može spasiti digitalni suverenitet regiona

Imam jedno posebno sjećanje koje me vraća na moj prvi kontakt s otvorenim kodom. Tinejdžerske godine, internet je bio spor, dial-up konekcija na obični modem – ali to je bilo normalno tih godina, mnogi koji čitaju znaju kako je to bio dobar osjećaj. Surfao sam po forumima, IRC kanalima, i tech blogovima tražeći nešto novo, nešto drugačije. I onda sam naišao na informaciju da Ubuntu nudi besplatne CD-ove za instalaciju koje šalju bilo gdje u svijetu.

- Reklama -

Naravno da sam naručio. Čekao sam ga skoro mjesec dana – kad je stigao, osjećaj je bio kao da sam dobio zlato poštom. CD u elegantnom kartonskom pakovanju, sa porukom o slobodi softvera, o zajednici, o alternativi velikim korporacijama.

Instalacija je prošla, pa… pomalo haotično. Trebalo mi je vremena da se snađem. Nije bilo puno vodiča čak ni na engleskom jeziku, YouTube tutorijali još nisu postojali kao danas. Imao sam sreće da pronađem nekoliko online vodiča i foruma na engleskom koji su me učili šta i kako da koristim, kako da podešavam stvari, i šta sve mogu s Linuxom.

Sloboda, transparentnost i mogućnost da stvarno razumiješ šta tvoj sistem radi.

Globalna praksa: Kako EU i svijet prihvataju otvoreni kod

Dok sam ja otkrivao open source kroz Linux distribucije počevši sa Ubuntu 4.10, ali kasnije i Gentoo, Debian i Fedore, svijet je već ozbiljno razmišljao kako ga implementirati na institucionalnom i državnom nivou. Danas, otvoreni kod nije samo alat za entuzijaste – on je strateški resurs. Velike države, gradske vlasti, pa čak i vojne organizacije sve češće koriste open source rješenja, ne samo zbog uštede, već zbog suvereniteta, sigurnosti i dugoročne održivosti.

EU kao predvodnik otvorenog koda

Evropska unija je posljednjih godina aktivno promovisala upotrebu otvorenog koda u javnom sektoru. Prema Evropskoj komisiji:

“Otvoreni kod doprinosi digitalnoj autonomiji Evrope. Omogućava transparentnost, inovacije i zajednički razvoj tehnologija unutar Unije.”

Neke od najznačajnijih EU inicijativa uključuju:

U Njemačkoj, gradovi poput Minhena su prešli na Linux (projekt LiMux) – kasnije je vraćen na Windows iz političkih razloga ali 2020. godine upućena je nova inicijativa za postepeno vraćanje na LiMux, i kao takav ostaje važan case study o tehničkoj izvodljivosti.

Francuska žandarmerija koristi Linux Mint na preko 80.000 računara (što ću malo detalnije opisati ispod), a Ministarstvo obrazovanja promoviše korištenje LibreOffice i open source edukacijskih alata.

Italija je zakonom obavezala javne institucije da prvo razmotre open source rješenja prije nego što posegnu za komercijalnim softverom. Isto važi za Španiju i Nizozemsku.

Šire gledano: Otvoreni kod u svijetu

Izvan Evrope, otvoreni kod ima značajnu ulogu i u državama kao što su:

• Brazil: Vlada već godinama koristi Linux distribucije poput Linux Educacional za škole i državne službe.
• Indija: Promoviše FOSS (Free and Open Source Software) u obrazovanju i administraciji.
• SAD: Mnoge agencije objavljuju svoj kod na GitHubu u sklopu Open Government inicijativa. NSA je, recimo, izdala svoj open source alat Ghidra.
• Kina: Razvija vlastiti Linux-bazirani OS kako bi smanjila ovisnost o zapadnim sistemima.

Zašto vlade prelaze na otvoreni kod?

Razloga je mnogo, pa navedimo neke:

1. Finansijska ušteda: Nema licenci, skalabilnost bez dodatnih troškova.
2. Sigurnost: Kod je transparentan, može se auditovati i prilagoditi.
3. Digitalni suverenitet: Neovisnost od velikih tehnoloških korporacija.
4. Podsticanje domaće IT industrije: Open source podstiče lokalnu zajednicu i inovacije.
5. Ekološka održivost: Duži životni vijek starog hardvera uz laganije open source alternative.

Zanimljiv slučaj: Gendarmerie Nationale, Francuska
Francuska žandarmerija je uštedjela milione eura. Krenuvši davne 2004. godine sa idejom da OpenOffice zamjeni Microsof Office, već 2008. godine su usvojili plan da Ubuntu bude na više od 90% uređaja do 2016. godine. U januaru 2011. godine počinju sa distribucijom GendBuntu, koja je bazirana na Ubuntu operativnom sistemu, i do decembra iste godine ovaj operativni sistem se nalazio na preko 25.000 uređaja. A prošle 2024. godine, GendUbuntu je bio instaliran na 97% uređaja. Softver su prilagodili internim potrebama, dobili veću sigurnost, i oslobodili se zavisnosti od Microsoftovih licenci. Sve to bez “šoka” u radu zaposlenika, jer je prelaz bio postepen.

Otvoreni kod nije više eksperiment – on je globalni standard koji države koriste za stratešku, dugoročnu korist. Evropa je lider u institucionalizaciji OSS rješenja, a svijet sve više prati taj primjer.

Balkan u mraku: Gdje smo mi u svemu tome?

Dok svijet strateški prihvata otvoreni kod, naš region – posebno Bosna i Hercegovina, ali i susjedne zemlje poput Hrvatske i Srbije – izgleda kao da je zapeo u vremenu.

Bosna i Hercegovina – Zemlja koja je zaboravila slobodu softvera

Realno gledajući – otvoreni kod u Bosni i Hercegovini gotovo da ne postoji u javnom sektoru. Ako se koristi, to je najčešće kroz manje projekte koje financira Evropska unija, UNDP ili druge međunarodne organizacije, i to privremeno, bez strategije, bez dugoročne vizije. A nakon završetka projekta – open source softver se gasi ili zamjenjuje komercijalnim rješenjima.

🔻 Primjeri:

• Škole i fakulteti većinom koriste Microsoft proizvode kroz razne “donacije” i licence, dok su alternativna rješenja iako se koriste u malim postotcima (LibreOffice, Linux, Moodle, itd.) tek usputna opcija, bez podrške i plana.
• Državne institucije, uključujući opštine i kantonalne vlasti, koriste isključivo Windows, najčešće zastarjele verzije, uz Office paket i zatvorene aplikacije čije licence se iz godine u godinu produžuju bez evaluacije.

Šta se desilo s Linux zajednicama?

Nekada je postojalo istinsko uzbuđenje oko Linuxa i otvorenog koda. Bilo je foruma, online okupljanja, lokalnih grupa, pa čak i pokušaja da se razviju domaće distribucije i vodiči na lokalnim jezicima. Ljudi su dijelili skripte, pakete, organizovali male radionice, učili jedni druge kako da instaliraju, konfigurišu i koriste Linux u svakodnevnom radu.

Bosna i Hercegovina je nekada imala dvije aktivne Linux zajednic. Danas? Tišina.

Hrvatska – Iako ima veći tehnološki sektor i neke sjajne IT firme, javna administracija malo ili nimalo pokazuje interes za open source rješenja. Zajednice koje su nekada bile aktivne – ugašene ili tihe već godinama. Istina, postoji nekoliko udruženja koja još uvijek rade i promovišu open source i Linux, a definitivno se izdvaja HrOpen.

Srbija – Nekada je postojalo više blogova, foruma i okupljanja oko Linuxa i open source softvera. Danas, kada uđete na te sajtove – posljednja aktivnost je prije 2, 3 pa i više godina. Vlada komercijalni softver, kako u institucijama, tako i u školama.

Zadnje objave na blogovima datiraju od prije nekoliko godina. Forumi su prazni. Discord i IRC kanali više ne svijetle. Nema meetupa, nema aktivnih foruma, nema ničega što bi pokazalo da zajednica živi.

Oni koji su ostali aktivni — sada su dio nekih međunarodnih zajednica. Više ih pronalazimo na Redditu, GitHubu i Mastodonu nego u bilo kojem lokalnom okruženju. Lokalna scena je jednostavno zamrla.

I nije to nestalo zato što open source nije relevantan — naprotiv. Nestalo je zato što nije bilo podrške, nije bilo interesa, a oni najstrastveniji su izgubili nadu da će nešto promijeniti.

Zašto je regija “zaboravila” open source?

1. Nedostatak edukacije i interesa
Obrazovni sistem ne uči razliku između “besplatnog” i “slobodnog”. Ne uči zašto je transparentnost važna. U školama i fakultetima većinom se koristi samo ono što je donirano ili već tu – najčešće Windows.

2. Komfor u neznanju
Svi su navikli na Microsoft i Adobe – i niko ne želi učiti nešto novo. Nema vremena, volje, ni podrške. Tehnološka rješenja se kupuju “na tenderu”, bez analize dugoročnih troškova i benefita.

3. Tehnička inertnost institucija
Administracije rade po starom principu: “Ne diraj dok radi.” – iako to “radi” već godinama uz zastarjele i ranjive sisteme. O ranjivostima naravno ide poseban članak.

4. Nema domaće strategije ni pritiska javnosti
Dok druge države imaju propise koji zahtijevaju razmatranje open source softvera u javnom sektoru, kod nas toga nema ni u nacrtu.

Linux i OSS profesionalci? Otišli…

Većina ljudi iz Bosne i Hercegovina, Hrvatske i Srbije koji razumiju open source filozofiju i aktivno koriste takva rješenja, više nisu dio lokalne scene. Oni su se priključili međunarodnim projektima, rade za strane firme, učestvuju na globalnim konferencijama, i dijele znanje na GitHubu, Redditu, HackerNewsu – ne lokalno i ne regionalno.

Domaće IT konferencije

Domaće konferencije su prepune predavanja o Microsoft tehnologijama i drugim komercijalnim rješenjima, licencama, “partnerstvima” i vendor lock-in praksi. Gotovo nijedna konferencija ne pokriva open source teme, ili ako to radi – to je usputno, kao “alternativa”, a ne glavni fokus.

Međutim, postoji jedan pozitivan izuzetak koji vrijedi spomenuti — konferencija DORS/CLUC.

Radi se o najdugovječnijoj i najpoznatijoj open source i Linux konferenciji u regiji, koja se održava u Zagrebu. To je svijetla tačka u prilično mračnoj slici. Iako okuplja međunarodne i lokalne entuzijaste, ne možemo zanemariti činjenicu da ostatak zajednice izvan ovakvih događaja jednostavno — ne postoji.

Statistički prikaz (bazirano na istraživanjima i opservaciji):

Napomena: Podaci u tabeli mogu varirati u zavisnosti od izvora i ažurnosti informacija, ali predstavljaju približnu sliku stanja u regiji u poređenju sa EU.

Moć otvorenog koda? Praktični primjeri za institucije i firme

Kada ljudi čuju za “open source”, često to povezuju isključivo sa besplatnim softverom. Međutim, otvoreni kod nije samo alternativa — to je infrastruktura budućnosti. Kroz godine, vidio sam brojne firme i institucije u svijetu kako prelaze na open source rješenja iz mnogo različitih razloga: sigurnost, fleksibilnost, troškovna efikasnost, suverenitet nad podacima i tehnološka nezavisnost.

U nastavku ću navesti nekoliko konkretnih primjera kako otvoreni softver može pomoći malim biznisima, srednjim i velikim firmama, državnim institucijama i čak čitavim vladama.

Državne institucije: Od suvereniteta do uštede

EU je već odavno shvatila vrijednost open source softvera u javnom sektoru. Evo nekoliko zapaženih primjera:

Zašto ovo rade?

• Ne zavise od jednog proizvođača softvera (vendor lock-in)
• Mogu prilagoditi rješenja bez čekanja komercijalnih ažuriranja
• Manje sigurnosnih problema jer imaju pregled nad kodom
• Državni novac ostaje u lokalnoj IT industriji

Privatni sektor: Stabilnost, sigurnost i kontrola

Privatne firme u Evropi i Americi sve češće koriste open source u pozadini svojih poslovnih rješenja.

Primjeri:

• Nextcloud: mnoge firme koriste Nextcloud kao privatnu alternativu Google Drive-u.
• Mattermost / Rocket.Chat: za interne poruke i saradnju, kao alternativa Slack-u.
• LibreOffice: umjesto Microsoft Office paketa — jednostavan, besplatan, moćan.
• Zabbix / Prometheus: za nadzor sistema i servera.
• ERPNext / Odoo: za poslovno upravljanje (računovodstvo, skladište, prodaja).
• ONLYOFFICE / Collabora Online: za kolaboraciju na dokumentima, PDF i tablicama — bez “clouda” trećih strana.

💡 Lično sam radio sa desetinama alata za razmjenu dokumenata među timovima koji ne žele koristiti strane platforme, pogotovo kada se radi o osetljivim podacima.

Mali i srednji biznisi: Prava moć za male budžete

Zamisli da si mala firma, startup ili porodični biznis. Plaćanje stotina eura godišnje za softverske licence može biti veliki teret.

Otvoreni kod nudi:

• Servere bez licenci (Linux)
• Besplatan CRM (npr. EspoCRM ili SuiteCRM)
• Web hosting stack: WordPress, nginx, MariaDB – sve open source
• Firewall i sigurnost (npr. pfSense, OPNsense)

U više kompanija s kojima sa imao priliku raditi u svijetu, skoro cijela infrastruktura je bazirana na open source alatima. Uštede se mjere u hiljadama eura godišnje, bez kompromisa po pitanju kvaliteta.

Sigurnost kao prednost: Znaš šta koristiš

Otvoreni kod omogućava inspekciju izvornog koda — što znači da stručnjaci mogu provjeriti da li aplikacija sadrži “backdoor” ili sigurnosne propuste.

Zato se open source softver često koristi u:

• Kripto projektima
• Vojnim sistemima
• Sistemima nacionalne sigurnosti

U doba kada su podaci nova nafta, imati kontrolu nad softverom koji koristiš, više nije luksuz — to je nužnost.

Kako to izgleda u Bosni i Hercegovini i regionu – ovisnost zvana Windows i komercijalni softver

Nažalost, situacija kod nas izgleda potpuno suprotno od prethodno opisanih pozitivnih praksi. Bosna i Hercegovina, kao i njene komšije, još uvijek su duboko vezane za komercijalne softvere, prije svega Microsoft Windows, Office i drugim zatvorenim platformama.

Kada otvorim računar u nekoj instituciji, školi, firmi ili čak IT događaju (koje rijetko posjećujem u regionu) – gotovo uvijek me dočeka isti prizor: Windows desktop, Office ikone, zatvoreni alati, antivirus koji ističe uskoro i nikakva kontrola nad onim što se zaista dešava “u pozadini”.

Zavisnost na svim nivoima

Evo kako izgleda stvarno stanje:

Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste činjenica da se većina nabavki softvera i sistema odvija po inerciji – bez da se uopće razmatraju besplatne, domaće ili open source alternative. U tenderima, open source većinom nije ni opcija, jer ljudi koji ih pišu ne znaju da postoji išta osim onoga što “se kupi i plati”.

“Ali svi koriste Windows…”

Ovo je fraza koju sam nebrojeno puta čuo. Ljudi se drže Windowsa jer je to “default”, jer “tako svi rade”, jer “nije skupo ako se ne plaća”, i jer “Linux je samo za hakere”.

U stvarnosti, dobar dio korisnika operativnog sistema Windows u BiH i regionu i danas koristi nelegalne kopije ili “prethodno aktivirane” verzije bez licenci. Umjesto da pređu na besplatnu, zakonitu i sigurniju alternativu, radije rizikuju zaražene uređaje, pravne probleme i lošu sigurnost – samo zato što je to poznato.

Kuda su nestale zajednice?

Već smo ranije spomenuli kako Linux zajednice u regionu praktično više ne postoje. Manjak blogova, foruma, podrške i okupljanja doveo je do toga da nove generacije ne znaju ni da open source postoji.

Nema ko da organizuje Linux Day. Nema tutorijala na maternjem jeziku. Nema foruma gdje bi korisnici mogli postaviti pitanja i dobiti odgovor. Oni koji nešto znaju — već su u svjetskim zajednicama, jer domaćih jednostavno nema više.

Obrazovni sistem: Propuštena šansa

Jedna od najvećih digitalnih tragedija u svemu ovome je činjenica da obrazovni sistem skoro pa uopšte ne koristi open source alate ili ih koriste iz pogrešnih razloga. Zamislite koliko bi škole i fakulteti mogli uštedjeti prelaskom na Linux, LibreOffice, Moodle, GIMP, Inkscape, Blender, itd.

• Nema potrebe za ilegalnim softverom
• Djeca bi učila softver koji mogu besplatno koristiti kod kuće
• Otvorili bi se ka globalnim zajednicama i razvoju

Zamislite generaciju učenika i studenata koja uči “informatiku” isključivo na Windowsu, uz MS Office, bez ikakvog doticaja sa open source svijetom. Nema učenja o alternativama, nema objašnjenja zašto je važno imati kontrolu nad kodom, ni zašto je otvoreni softver temelj digitalne suverenosti.

U školama se ne pominje GIMP kao alternativa Photoshopu. LibreOffice? Većina profesora ne zna da postoji. Linux? Neka egzotična stvar o kojoj su čuli na nekom filmu.

A najtužnije od svega je to što open source može:

• smanjiti troškove škola i fakulteta, jer nema licenci koje se plaćaju godinama
• učiti djecu o pravim vrijednostima digitalne pismenosti, ne samo kako da kliknu “next” i “accept”
• dati im slobodu i kreativnost da istražuju, mijenjaju, prilagođavaju softver

Posljedice ignorisanja open source rješenja

Totalnim ignoriranjem open source softvera gubimo mnogo više nego što mislimo:

• Gubimo novac – godišnje se troši ogroman budžet na licence, koji bi mogao biti uložen u edukaciju ili infrastrukturu
• Gubimo znanje – jer se IT sektor svodi na “klikanje kroz GUI”
• Gubimo kadrove – jer talentovani ljudi koji poznaju open source često odlaze tamo gdje se to znanje cijeni
• Gubimo suverenost – jer se oslanjamo na strane korporacije, zatvoreni kod i softver koji ne kontrolišemo

Kada pogledamo širu sliku…

Ako bi uporedili sa EU, gdje države ulažu milione u open source, kod nas se ulaže… pa, skoro ništa. Ako se negdje i koristi, to je najčešće zahvaljujući projektima koje su finansirali EU, USAID, UNDP, ili druge strane organizacije – ne zato što su naše institucije svjesne vrijednosti open sourcea.

I kada se projekti završe, najčešće nema kapaciteta da se oni održavaju ili razvijaju dalje.

Kako EU i svijet implementira open source u javnom sektoru

Dok mi ovdje tapkamo u mjestu, Evropska unija i brojne druge države na globalnom nivou već godinama ozbiljno i strateški ulažu u open source kao temelj digitalne suverenosti i efikasnosti. I nisu to više samo male eksperimentalne implementacije — radi se o sistemskoj transformaciji koja se odvija u mnogim sektorima.

Evropska unija: politika “open source first”

Evropska komisija je još 2020. godine usvojila Open Source Software Strategy 2020–2023, dokument koji naglašava korištenje, razvoj i dijeljenje otvorenog koda unutar EU institucija.

Neke od ključnih odluka:

• Evropska komisija koristi Nextcloud kao internu platformu za dijeljenje fajlova
• Prelazak sa Outlook-a na open source email sisteme
• Izrada vlastitog softvera uz GitHub i GitLab kao glavne platforme
• Podrška projektima kao što su Mastodon, LibreOffice, Jitsi Meet i mnogi drugi

Francuska: “Free software is a public good”

Francuska vlada je još 2012. preporučila preferencijalnu upotrebu slobodnog softvera u javnoj administraciji. Ministarstvo odbrane koristi Linux-bazirani OS zvan “Scorpion”, a francuska žandarmerija kao što sam naveo iznad je prešla sa Windowsa na GendBuntu — čime su godišnje uštedjeli milione eura.

Njemačka: Povratak na Linux

Grad Minhen je bio jedan od prvih koji je 2003. godine prešao na vlastitu Linux distribuciju LiMux, iako je kasnije došlo do povratka na Windows, što je izazvalo brojne kritike. Ipak, u 2020. godini nova vlada je riješila da se postepeno vrati na LiMux.

Njemačka vlada je 2021. godina osnovala i Centar za digitalnu suverenost, čiji je cilj razvijanje, testiranje i održavanje OSS rješenja u javnom sektoru. Trenutno ulažu milione u vlastiti suvereni softverski ekosistem baziran na otvorenom kodu.

Nizozemska: Još jedan “Open Source by default”

U novembru 2016. godine, Parlament je usvojio nekoliko prijedloga koji podstiču korištenje softvera otvorenog koda. Jedan od njih poziva na objavljivanje izvornog koda softvera razvijenog unutar vlade. ​

U 2020. godini, državni sekretar za unutrašnje poslove, Raymond Knops, uputio je pismo parlamentu u kojem se zalaže za politiku “Open Source by default”. Ovo znači da bi sav softver razvijen od strane ili za vladu trebao biti dostupan javnosti, osim ako postoje opravdani razlozi protiv toga. ​

Španija: open source i lokalna uprava

Regije poput Andaluzije koriste Guadalinex – Linux distribuciju prilagođenu školama i javnim institucijama. Hiljade računara u školama, bibliotekama i opštinama već godinama koriste otvorene alate i uče učenike kako da misle slobodno i nezavisno. Ova inicijativa pokazuje kako regionalne vlasti mogu uspješno implementirati open source rješenja u javnom sektoru, promovišući digitalnu pismenost i smanjujući zavisnost od vlasničkog softvera.

Van EU: Šta radi ostatak svijeta?

Šta je ovdje zajedničko? Digitalna suverenost

Sve ove zemlje imaju jednu zajedničku stvar – žele kontrolu nad svojim IT sistemima. Žele da znaju šta softver radi, da ne zavise od stranih kompanija, da uštede novac i da razvijaju i ulažu u vlastite talente.

Zamislite da BiH ulaže 5% tog entuzijazma – gdje bismo mogli biti danas?

Kako EU i svijet koristi open source u javnom sektoru – i zašto

Dok se lokalno još uvijek raspravlja o tome da li “Linux može zamijeniti Windows”, ostatak svijeta je već napravio taj skok – i ide dalje.

Open source se koristi za:

• upravljanje državnim sistemima,
• modernizaciju obrazovanja,
• digitalnu nezavinost,
• cyber sigurnost,
• efikasnije i transparentnije javne usluge.

Tabela: Gdje je OSS prioritet?

Kako open source može pomoći Bosni i Hercegovini i regionu

Zaboravimo na trenutak „nemamo para“ i „kod nas to ne može“.
Zapravo – upravo zato što govorimo da nemamo para, open source je NAŠA PRILIKA.

Šta open source riješava u našim uslovima?

Primjeri gdje se OSS može odmah koristiti

1. Obrazovanje

• Linux umjesto Windowsa na školskim računarima
• LibreOffice kao zamjena za Microsoft Office
• GCompris, TuxMath, KAlgebra – edukativni OSS alati
• Moodle za e-učenje (već koristi dio univerziteta i škola)

2. Državna uprava

• Nextcloud za interne dokumente
• Jitsi Meet za videokonferencije
• Odoo ili ERPNext za interni ERP sistem
• Alati za digitalnu forenziku u policiji i sigurnosnim agencijama

3. Lokalne zajednice

• Opštine i gradovi mogu koristiti CRM, ticketing sisteme i portale bazirane na OSS-u
• WordPress + open source dodaci za web stranice

Realni prvi koraci koje možemo poduzeti

1. Pilot projekti u obrazovanju
   – Jedna škola = jedan open source lab
   – Ušteda: nekoliko hiljada KM godišnje
2. Lokalne zajednice kao pioniri
   – Grad ili općina implementira OSS u svakodnevni rad
   – Npr. zamjena postojećih rješenja sa Nextcloudom
3. OSS hackatoni i takmičenja
   – Organizovati takmičenja u razvoju rješenja za javni sektor
   – Pobjednički kod ostaje otvoren i koristan
4. Zakon o otvorenom kodu u javnim institucijama
   – „Sve što je javno finansirano, mora biti javno dostupno“
   – Po uzoru na Nizozemsku, Francusku, Španiju… Bez potrebe za kopiranjem
5. Kreiranje OSS centra pri univerzitetima ili ministarstvima
   – Tim koji upravlja, dokumentuje i promoviše OSS rješenja

A šta dobijamo zauzvrat?

• Milionske uštede godišnje
• Jaču digitalnu sigurnost
• Pametniju i slobodniju generaciju IT stručnjaka
• Više kontrole i manje zavisnosti od stranih kompanija
• Uključenje u globalne OSS projekte i mreže

Nismo mi ništa lošiji od drugih. Samo nam treba odluka.
A sve ostalo već imamo: IT stručnjake, entuzijazam i realnu potrebu.

Zaključak i poziv na akciju – šta možemo učiniti danas?

Godinama posmatram kako zemlje širom svijeta, pa i u našem okruženju, prepoznaju vrijednost otvorenog koda. To nije više priča entuzijasta – to je alat razvoja, digitalne nezavisnosti i sigurnosti.

Bosna i Hercegovina, zajedno sa zemljama regije, ima sve preduslove da vrati kontrolu nad svojim IT sistemima.

Imamo znanje. Imamo ljude.
Samo nemamo – strategiju. A to je nešto što se može promijeniti brzo.

Zanima vas kako otvoreni kod može pomoći vašoj kompaniji, instituciji ili projektu? Imate prijedloge, pitanja ili želite podijeliti vlastito iskustvo? Javite se direktno autoru na: [email protected] ili nas kontaktirajte na [email protected].