Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da djeca mlađa od dvije godine uopšte ne koriste ekrane. U tom periodu, djeci su potrebni stvarni ljudi, a ne digitalni sadržaji. Njihove smjernice sugeriraju postepeno uvođenje ekranizacije – najviše jedan sat dnevno za djecu od dvije do pet godina. Međutim, istraživanja pokazuju da se te smjernice rijetko poštuju.
Prema istraživanju Netwerk Mediawijsheid-a, djeca uzrasta od devet mjeseci do jedne godine prosječno provode sat i po dnevno uz digitalne medije. Kod djece od četiri do šest godina taj broj raste na više od dva sata dnevno. Roditelji koji slijede preporuke često su iznenađeni kad njihova djeca instinktivno počnu “swipeati” na telefonima, imitirajući ono što svakodnevno vide.
Djeca uče kroz imitaciju
Prema razvojnim psiholozima, djeca najčešće oponašaju ponašanje svojih roditelja. Marion van den Heuvel sa Univerziteta Tilburg objašnjava da djeca kroz imitaciju uče osnovne vještine, poput jedenja kašikom ili korištenja češlja. “Ako roditelji stalno koriste telefone, djeca počinju smatrati te uređaje izuzetno važnim,” navodi Van den Heuvel.
Imitacija nije problematična sama po sebi, ali kada se uređaji često nalaze između roditelja i djece, to može ostaviti negativne posljedice na emocionalnu povezanost.
Prve dvije godine su ključne
Prve dvije godine života su najvažnije za razvoj mozga. Steven Pont, razvojni psiholog, naglašava da djeca u ovom periodu trebaju offline iskustva kako bi izgradila zdrave emocionalne odnose. “Vrijeme koje roditelji provedu s djecom ne može se nadoknaditi,” kaže Pont.
Primjeri svakodnevnog ponašanja, poput roditelja koji tokom igranja pregledaju telefon, šalju poruku djeci da su ekrani važniji od međusobne povezanosti.
Ekrani nisu uvijek loši – ali često jesu
Stručnjaci se slažu da ekrani ne moraju uvijek biti negativni. Važno je kako se koriste. Kvalitetan sadržaj može biti edukativan, ali roditelji trebaju biti uključeni u ono što njihova djeca gledaju. Loše osmišljeni programi puni intenzivnih podražaja, poput određenih YouTube kanala, stvaraju pasivnu djecu koja više ne reaguju na okolinu.
Van den Heuvel preporučuje zajedničko gledanje sadržaja kako bi roditelji mogli pomoći djeci da nauče nove stvari. Ona također savjetuje postavljanje jasnih granica za korištenje uređaja, posebno ujutro prije škole i za vrijeme obroka.
Roditeljski primjer je ključ
Najvažnije je da roditelji daju dobar primjer. Djeca uče iz onoga što vide, pa je odgovornost na odraslima da postave granice i prioritete. Povremeno isključivanje uređaja ne samo da poboljšava vezu između roditelja i djece, već im daje i priliku da razvijaju ključne vještine kroz stvarne aktivnosti.
Roditeljski izbori danas oblikuju navike budućih generacija – birajte mudro.
Autor originalnog članka: Rutger Otto
